Andra Dārziņa Boris Brovtsyn Guy Braunstein Susanna Yoko Henkel Lise Berthaud Monika Urbonaite Isang Enders Lauma Skride Monika Leskovar Gili Schwarzman Marko Genero Ian Fountain Petrit Çeku Hartmut Rohde Torleif Thedéen
ENG

Program

PRVI KONCERT: Koncert otvorenja

Frédéric Chopin
Introdukcija i briljantna poloneza, op. 3      

Isang Enders, violončelo
Ian Fountain, klavir


Felix Mendelssohn-Bartholdy
Klavirski trio br. 1, u d-molu, op. 49   

Susanna Yoko Henkel, violina
Monika Leskovar, violončelo
Ian Fountain, klavir

*** pauza ***


Dora Pejačević
Elegija za violinu i klavir 

Boris Brovtsyn, violina
Ian Fountain, klavir


Robert Schumann
Klavirski kvartet u Es-duru, op. 47  

Susanna Yoko Henkel, violina
Hartmut Rohde, viola
Monika Leskovar, violončelo
Ian Fountain, klavir

 

Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb


kupite ulaznicu

TREĆI KONCERT: Brahms JEDAN

Johannes Brahms
Gudački kvintet br. 1, u F-duru, op. 88

Boris Brovtsyn, violina
Susanna Yoko Henkel, violina
Andra Dārziņa, viola
Hartmut Rohde, viola
Isang Enders, violončelo

*** pauza ***


Johannes Brahms
Gudački sekstet br. 1, u B-duru, op. 18

Susanna Yoko Henkel, violina
Boris Brovtsyn, violina
Hartmut Rohde, viola
Andra Dārziņa, viola
Monika Leskovar, violončelo
Isang Enders, violončelo


Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb




kupite ulaznicu

PETI KONCERT: Dance!

Johann Sebastian Bach
Sonata u E-duru, BWV 1035, za flautu, gitaru i basso continuo

Gili Schwarzman, flauta
Petrit Çeku, gitara
Monika Leskovar, violončelo


Ástor Piazzolla
Povijest tanga 

Susanna Yoko Henkel, violina
Petrit Çeku, gitara



Manuel de Falla
Sedam španjolskih narodnih pjesama, za violončelo i klavir

Torleif Thedéen, violončelo
Lauma Skride, klavir

 

*** pauza ***


Igor Stravinski
Divertimento iz baleta Vilin poljubac     

Susanna Yoko Henkel, violina
Lauma Skride, klavir



Luigi Boccherini
Kvintet za gitaru i gudače, „Fandango“, G. 448   

Guy Braunstein, violina
Susanna Yoko Henkel, violina
Lise Berthaud, viola
Monika Leskovar, violončelo
Petrit Çeku, gitara


Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb



kupite ulaznicu

DRUGI KONCERT: Slavenska noć

Srđan Dedić
Gudački kvartet  

Boris Brovtsyn, violina
Susanna Yoko Henkel, violina
Hartmut Rohde, viola
Monika Leskovar, violončelo


Bedřich Smetana
Klavirski trio u g-molu, op. 15   

Susanna Yoko Henkel, violina
Isang Enders, violončelo
Ian Fountain, klavir

*** pauza ***

Antonín Dvořák
Klavirski kvintet u A-duru, op. 81   

Boris Brovtsyn, violina
Monika Urbonaite, violina
Hartmut Rohde, viola
Isang Enders, violončelo
Ian Fountain, klavir


Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb



kupite ulaznicu

ČETVRTI KONCERT: Brahms DVA

Johannes Brahms
Gudački sekstet br. 2 u G-duru, op. 36

Boris Brovtsyn, violina
Susanna Yoko Henkel, violina
Marko Genero, viola
Andra Dārziņa, viola
Torleif Thedéen, violončelo
Monika Leskovar, violončelo

*** pauza ***


Johannes Brahms
Gudački kvintet br. 2 u G-duru, op. 111

Susanna Yoko Henkel, violina
Boris Brovtsyn, violina
Andra Dārziņa, viola
Marko Genero, viola
Torleif Thedéen, violončelo




Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb



kupite ulaznicu

ŠESTI KONCERT: Bečka noć

Wolfgang Amadeus Mozart
Kvartet za violinu, violu, violončelo i flautu, u G-duru, KV 285a         

Gili Schwarzman, flauta
Guy Braunstein, violina
Lise Berthaud, viola
Monika Leskovar, violončelo

 

Johannes Brahms (obr. Ohad Ben-Ari)
Intermezzo, op. 118/2
Capriccio, op. 76/2
Capriccio, op. 116/3


Gili Schwarzman, flauta
Torleif Thedéen, violončelo
Lauma Skride, klavir



Franz Schubert
Sonata „Arpeggione“, D. 821

Lise Berthaud, viola
Petrit Çeku, gitara


*** pauza ***


Ludwig van Beethoven
„Kreutzerova“ sonata, op. 47, za gudački kvintet

Susanna Yoko Henkel, violina
Guy Braunstein, violina
Lise Berthaud, viola
Torleif Thedéen, violončelo
Monika Leskovar, violončelo


Preporodna dvorana palače Narodnog doma Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 
Opatička ulica 18, Zagreb


kupite ulaznicu

POSEBAN KONCERT: Koncert za djecu

(besplatan koncert samo uz prethodnu prijavu i potvrdu, kontakt: dina@zagreb-festival.com)

POPUNJENA SVA MJESTA ZA NAŠ KONCERT ZA DJECU
 
Hvala vam što ste i ove godine pokazali velik interes za Koncert za djecu Zagreb Koma!
Na žalost, sva su mjesta za ovogodišnji koncert upravo popunjena.
Nadamo se da će nam se najmlađi pridružiti i sljedeće godine, a u međuvremenu Vas pozivamo da
dođete na neki od šest ostalih koncerata 12. izdanja našeg festivala.

Glazbenici

Uz toliko mladih nestrpljivih interpreta koji kroz Čajkovskijev «Koncert za violinu», prolete najvećom brzinom, dobro je vidjeti kada Susanna Yoko Henkel iznese izvedbu koja podsjeća na glazbeni integritet Davida Oistrakha.

The Strad Magazine / srpanj 2012.

Za svoju snimku Čajkovskijeva koncerta, uživo s Duisburškom filharmonijom, Susanna Yoko Henkel primila je 2011. godine prestižnu nagradu ECHO Klassik. Nagrada, koju često nazivaju i "europskim Grammyjem", mladu je violinisticu odvela u žarište medijskoga zanimanja, što je rezultiralo nastupima u najgledanijim njemačkim televizijskim emisijama i predstavilo ju široj publici. U listopadu 2012. debitirala je u rasprodanoj dvorani Kölnske filharmonije. Već godinama redovito nastupa s vodećim europskim orkestrima kao što su Simfonijski orkestar Berlinskog radija, Orkestar Beethovenove dvorane iz Bonna, Simfonijski orkestar Mozarteuma iz Salzburga, Stuttgartski komorni orkestar te mnogi drugi. Bila je "artist in residence" (rezidentna umjetnica) Duisburške filharmonije, s kojom je u lipnju 2013. izvela Bruchov Violinski koncert, uz prijenos uživo na televizijskoj postaji WDR. Njemački Welt am Sonntag proglasio ju je za jednu od nasljednica Anne-Sophie Mutter, a američki časopis String posvetio joj je naslovnicu 2007. godine.
Objavila je sedam nosača zvuka, od kojih je svaki primio iznimne hvale u glazbenome tisku. Njezinu diskografiju čine snimke svih sonata i partita za violinu solo Johanna Sebastiana Bacha, Ravelovih komornih djelâ, sonatâ Prokofjeva i Straussa, solo-djela Ysaÿea, Bartóka i Isanga Yuna, kao i dua za violinu i violončelo Händela/Halvorsena, Eislera, Schulhoffa i Kodályja. U listopadu 2011. Yoko Henkel je objavila album sa snimkama koncerata W. A. Mozarta, za koji je sama napisala kadence, pritom ravnajući Litavskim komornim orkestrom. Trenutačno radi na nekoliko novih diskografskih projekata.
Rođena je u njemačko-japanskoj obitelji glazbenika te je violinu počela svirati s dvije godine, učeći od majke. Nakon Visoke škole za glazbu u Freiburgu, gdje ju je podučavao Rainer Kussmaul, školovanje je nastavila na münchenskoj Visokoj školi, u klasi legendarne profesorice violine Ane Chumachenco. Već tijekom studija osvajala je nagrade na međunarodnim natjecanjima, među kojima se ističu Natjecanje Kraljica Elizabeta u Bruxellesu, Mozartovo natjecanje u Salzburgu i Natjecanje Tibor Varga u Sionu. Dobitnica je i prve nagrade Njemačkoga glazbenog natjecanja u Berlinu 1998. te je bila stipendisticom Mozartova društva iz Dortmunda i njemačke zaklade Musikleben.
Uz solističku djelatnost, Susanna Yoko Henkel strastvena je komorna glazbenica. Godine 2006. osnovala je stoga u Zagrebu ovaj festival komorne glazbe, koji već čitavo desetljeće predstavlja jedno od najvažnijih i najprestižnijih kulturnih događaja u čitavoj Hrvatskoj. Snimke festivalskih koncerata objavljene su na stranici YouTube i dosad pregledane više od milijun puta.
U komornim projektima su joj partneri, između ostalih, bili i Gabriela Montero, Lauma Skride, Pavel Gililov, Milana Chernyavska, Radovan Vlatković, Jing Zhao i Maxim Rysanov.
Od 2010. Susanna Yoko Henkel, uz solističku karijeru, predaje i na Državnoj visokoj školu za glazbu i ples u Kölnu, a od 2012. i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je danas izvanredna profesorica.
Susanna Yoko Henkel svira na Stradivarijevoj violini Ex Leslie Tate iz 1710. godine, koju joj je velikodušno ustupio privatni vlasnik.

Pobjednik Međunarodnog natjecanja „Tibor Varga“, violinist Boris Brovtsyn nastupao je, između ostaloga, s Filharmonijom iz Strasbourga i iz Monte Carla, Nacionalnim orkestrom iz Lillea, BBC-jevom filharmonijom, orkestrom English Classical Players, Simfonijskim orkestrima Birminghama, Basela i Berna, BBC-jevim Škotskim simfonijskim orkestrom, Orkestrom Berlinskog radija, Orkestrima Romanske i Talijanske Švicarske, Varšavskom filharmonijom, Moskovskim državnim simfonijskim orkestrom te sa simfonijskim orkestrima iz Sao Paula i Utaha. Nastupao je na festivalima u Verbieru, Luganu i Edinburghu, na Oksfordskom festivalu komorne glazbe, festivalima Ryedale, „Genius of the Violin“, „George Enescu“, Jeruzalemskom komornom festivalu i mnogim drugima.

Kao solist, nastupao je s dirigentima kao što su Sir Neville Marriner, Yuri Bashmet, Gerd Albrecht, Marek Janowski, Neeme Järvi, Louis Langrée, Yan Pascal Tortelier, Gilbert Varga, Antoni Wit, Alexander Lazarev, Vassily Sinaisky, Vladimir Fedoseyev, Alain Lombard i Arvo Volmer. Redovito nastupa kao komorni glazbenik, s kolegama među kojima su i Janine Jansen, Maxim Rysanov, Amihai Grosz, Boris Andrianov, Anastasia Voltchok, Denis Matsuev i Alexei Ogrintchouk. Godine 2001. bio je u finalu Violinističkog natjecanja „Queen Elisabeth“ te je dobio Nagradu „Reuters“, a sljedeće je godine pobijedio na natjecanju „Tibor Varga“. U Ujedinjenom je kraljevstvu debitirao 1998., s BBC-jevom filharmonijom i Rumonom Gambom. Postao je studentom Davida Takena na Školi za glazbu i kazalište Guildhall te odonda većinu vremena provodi u Engleskoj. Godine 2004. osvojio je najvišu nagradu te škole, Zlatnu medalju (među prijašnjim dobitnicima su Jacqueline du Pré, Tasmin Little i Bryn Terfel).

Boris Brovtsyn rođen je 1977. Nakon diplome na Središnjoj glazbenoj školi u Moskvi studirao je na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi, u klasi Maje Glezarove. Tijekom studija bio je laureatom međunarodnih natjecanja „Georg Kulenkampf“, „Transnet“ i „Yehudi Menuhin“, a diplomirao je 1999. s najvišim ocjenama.

Violinist Guy Braunstein rođen je u Tel Avivu. Violinu je isprva učio pod mentorstvom Chaima Tauba te kasnije u New Yorku, u klasama Glenna Dicterowa i Pinchasa Zuckermana. U mladosti je počeo nastupati kao međunarodni solist i komorni glazbenik, s nekima od najvažnijih svjetskih orkestara i dirigenata. Na komornim je koncertima surađivao s glazbenicima kao što su Isaac Stern, András Schiff, Zubin Mehta, Maurizio Pollini, Yefim Bronfman, Daniel Barenboim, sir Simon Rattle, Mitsuko Uchida, Angelika Kirschlager te s mnogim drugima.

Guy Braunstein bio je najmlađa osoba ikad imenovana koncertnim majstorom Berlinske filharmonije (2000.). S tog položaja odstupio je nakon dvanaest godina kako bi se posvetio solističkoj karijeri.

U sezoni 2016./2017. nastupao je, između ostaloga, s Danskim nacionalnim simfonijskim orkestrom, Orkestrom Capitolea iz Toulousea, Simfonijskim orkestrom iz Bournemoutha, Sjevernonizozemskim orkestrom i Filharmonijom Teatra La Fenice. Sve je traženiji kao dirigent i sljedeće će sezone ravnati Simfonijskim orkestrima iz Galicije, Trondheima, Hamburga i Lahtija. Koncerte komorne glazbe i recitale svirat će diljem Europe.

Guy Braunstein svira rijetku violinu graditelja Francesca Ruggierija iz 1679.

Monika Urbonaite rođena je u glazbeničkoj obitelj. U mladosti je pobijedila na nizu natjecanja, u rodnoj Litvi i u inozemstvu, te nastupala kao solistica s većim litvanskim orkestrima, kao što su Litvanski komorni orkestar i Litvanski državni simfonijski orkestar. Godine 2003., nakon što je na Heifetzovu natjecanju u Vilniusu osvojila nagradu za izvođača koji najviše obećava, Gidon Kremer pozvao ju je da se priključi komornom orkestru Kremerata Baltica. Sljedećih je pet godina s tim orkestrom svirala po cijelom svijetu te surađivala s glazbenicima kao što su Martha Argerich, Mischa Maisky, Gustavo Dudamel, Yo Yo Ma te Gidon Kremer.

Godine 2009.  započela je usavršavanje na londonskoj školi Trinity College of Music, gdje je studirala u klasi Ofera Falka. U to je doba dobila stipendije Leverhulme i Founders i potpore Zaklada „TCM“ i „Tillett and Colin Kerr“ te pobijedila na natjecanju „Vivian Joseph“. Svirala je također u dvama nagrađivanim gudačkim kvartetima i surađivala s Gabrielom Prokofjevim na njegovu 2. gudačkom kvartetu, u suradnji s Plesnom kompanijom Transitions. Uz to je bila i gošća-koncertna majstorica orkestra London Ripieno Society Orchestra i svirala Šostakovičev 1. koncert za violinu sa Simfonijskim orkestrom Torbay.

Monika Urbonaite predana je komorna glazbenica te je surađivala s Janine Jansen, Diemutom Poppenom, Ksenijom Sidorovom, Alecom Chaushianom, Daishinom Kahimotom, Borisom Borvtsynom i Yevgenijem Sudbinom, na festivalu u Utrechtu te na festivalima Pharos i litvanskome Night Serenades. Godine 2013. bila je dijelom ansambla na hvaljenoj snimci Bachovih Koncerata za violinu Janine Jansen. Koncerte su izvodili i na turnejama, a nedavno je bila i na turneji po Izraelu kao članica Gudačkog kvarteta Vissi d'Arte.

Violistica Andra Dārziņa cijenjena je diljem Europe te u Australiji, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi kao solistica i komorna glazbenica. Rođena u latvijskoj obitelji u Australiji, studirala je u Adelaideu pa u Berlinu gdje je, kao dobitnica stipendije „Churchill“ i DAAD-ove stipendije, magistrirala s pohvalama u klasi Wolframa Christa. Bila je prvom violisticom Hamburške filharmonije od 1993. do 2004., kada je postala profesoricom na Visokoj školi za glazbu u Stuttgartu. Praizvela je više djela, uključujući Koncert za violu koji joj je posvetio latvijski skladatelj Maija Einfelde. Među njezinim su nagradama i priznanjima i Prva nagrada Natjecanja ABC u Južnoj Australiji, nagrada „Frédéric Liebstoeckl” Natjecanja u Ženevi, druga nagrada Međunarodnog violističkog natjecanja Lionel Tertis i Nagrada „Eduard Söring” Hamburške opere. Objavila je nekoliko solističkih nosača zvuka koji su nagrađivani te su dobili pohvale kritičara. Najnoviji album, America, na kojem svira solo-violu u djelu Rothko Chapel Mortona Feldmana s Vokalnim ansamblom Jugozapadnonjemačkog radija, dobio je Nagradu njemačkih kritičara nosača zvuka 2014. godine.

Lise Berthaud hvaljena je kao „iznimna pojava na međunarodnoj glazbenoj sceni.“ Nastupa po prestižnim svjetskim koncertnim dvoranama, s umjetnicima kao što su Renaud Capuçon, Baiba Skride, Lauma Skride, Harriet Krijgh, Julian Steckel, Daishin Kashimoto, Eric Le Sage, Augustin Dumay, Pierre-Laurent Aimard, Emmanuel Pahud te kvarteti Ebènei Modigliani. Kao solistica, nastupila je sa svim BBC-jevim orkestrima, između ostaloga i na festivalu BBC Proms sa Simfonijskim orkestrom BBC-ja i dirigentom Andrewom Littonom. Nastupala je i s nizom drugih orkestara te s dirigentima kao što su Sakari Oramo, Fabien Gabel, Emmanuel Krivine, François Leleux, Paul McCreesh, Marc Minkowski te Leonard Slatkin, koji ju je pozvao da sudjeluje u snimanju Berliozovog Harolda u Italiji, za Naxos, s Nacionalnim orkestrom iz Lyona. Od 2013. do 2015. godine, Lise Berthaud bila je sudionicom prestižnog programa New Generation Artists BBC-jeva Radija 3, što joj je omogućilo da nastupa s BBC-jevim orkestrima i snimi niz djela uživo i u studiju.

Sudjelovala je u snimanju uspješnog albuma Erica Le Sagea s djelima Schumanna i Fauréa, a 2013. je objavila svoj prvi nosač zvuka, s pijanistom Adamom Laloumom za francusku diskografsku etiketu Aparté. Taj je album, s djelima Brahmsa, Schumanna i Schuberta, jednoglasno hvaljen te je u Francuskoj dobio nekoliko nagrada. Strast za suvremenu glazbu dovela ju je i do suradnje s nizom skladatelja, među kojima su Philippe Hersant, Thierry Escaich, Henri Dutilleux, György Kurtág, Guillaume Connesson i Florentine Mulsant.

Lise Berthaud rođena je 1982. i s pet godina počela je svirati violinu i zatim prešla na violu. Studirala je u klasi Pierrea-Henryja Xuereba i Gérarda Causséa na konzervatoriju CNSM u Parizu te je nagrađena na Europskom natjecanju mladih instrumentalista 2000. Godine 2005. osvojila je nagradu „Hindemith“ na Međunarodnom natjecanju u Ženevi, a 2009. bila je u užem izboru za „Otkriće godine“ nagrade „Victories de la musique classique.“

Zahvaljujući Bernardu Magrezu, Lise Berthaud svira violu graditelja Antonija Casinija iz 1660.

Hartmut Rohde dobio je 1993. profesuru na Sveučilištu za umjetnosti u Berlinu, a na Kraljevskoj akademiji za glazbu gostujući je profesor i počasni član. Jedan je od osnivača međunarodno cijenjenog Klavirskog kvarteta Mozart. Studirao je u Beču i Hannoveru, pod mentorstvom Hatta Beyerlea. Priznanja s brojnih natjecanja (1. nagrada Njemačkoga glazbenog natjecanja i nagrada Međunarodnog natjecanja „Naumburg“ u New Yorku) intenzivirala su njegovu međunarodnu izvođačku karijeru. Rohdeovi su glavni interesi historijska analiza glazbenih stilova, primjena glazbene retorike u baroknoj glazbi i prijelaz iz razdoblja klasike u razdoblje romantizma. Godine 1991. predstavio je svoju preradu Bartókova Koncerta za violu te ju je dodatno prepravio za premijeru u Baden-Badenu 2010., a bio je i solist na prvoj izvedbi Koncerta za violu F. A. Hoffmeistera u verziji Franza Beyera.

Od 2013. do 2017. bio je umjetničkim ravnateljem Komornog orkestra NFM Leopoldinuma iz Wrocława te će ostati njihovim gostom-dirigentom, a u planu su i dirigentski nastupi s Litvanskim komornim orkestrom. Kao traženi komorni glazbenik, nastupao je s kolegama kao što su Heinrich Schiff, Itamar Golan, David Geringas, Lars Vogt, Daniel Hope, Janine Jansen i mnogi drugi. Nastupao je i s nizom cijenjenih orkestara, s dirigentima kao što su Kent Nagano, Paavo Järvi i drugi. Otvorenost spram „novih mogućnosti priopćavanja jezika glazbe“ dovela je Rohdea i do bavljenja suvremenom glazbom i suradnje sa skladateljima kao što su Wolfgang Rihm i Krzysztof Penderecki. Snimio je niz djela za radijske postaje te ima opsežnu diskografiju, za etikete EMI Classics, Decca, BMG/Sony, MDG, Naxos i Freiburger Musikforum. Dobitnik je nagrade Supersonic za 2004. godinu.

Kao cijenjeni pedagog, često drži majstorske tečajeve, a njegovi studenti dobivaju nagrade na međunarodnim natjecanjima i stječu mjesta u važnim orkestrima. Od 1997. godine umjetnički je ravnatelj Međunarodnog natjecanja iz violine i viole „Max Rostal“ u Berlin te član žirija niza drugih natjecanja. Od 2010. izdavač je i urednik u izdavačkim kućama Partitura i Hoffmeister.

Hartmut Rohde svira na instrumentima graditelja Michaela Ledfussa (2002.) i Giuseppea Fiorinija (1899.).

Marko Genero (Dubrovnik, 1969.) diplomirao je violu u klasi Stefana Passaggia na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je potom i predavao. Bio je član Zagrebačkih solista od 1993. do 1997., nakon čega se trajno preselio u Njemačku. Usavršavao se s Wilfriedom Strheleom i Sergeom Collotom te magistrirao na Visokoj školi Folkwang u Essenu 2001., u klasi Vladimira Mendelssohna. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su 1. nagrada Međunarodnog natjecanja „Nigun“ u Dubrovniku, 1. nagrada  Natjecanja „Jean Rogister“ u Belgiji i Nagrada Folkwang u Essenu.

Marko Genero bio je solo-violist Simfonijskog orkestra iz Düsseldorfa, a od 1999. prvi je violist Simfonijskog orkestra iz Bochuma. Često nastupa kao solist i kao komorni glazbenik i naročito je uspješno surađivao s Komornim orkestrom iz Kölna i njihovim dirigentom Helmutom Müller-Brühlom. Jedan je od osnivača i violist gudačkog kvarteta Bermuda 4. Snimao je za Naxos, Laska Records i Croatia Records

Hrvatska violončelistica Monika Leskovar (Kreutztal, 1981.) počela je svirati violončelo u klasi Dobrile Berković-Magdalenić u Glazbenom učilištu „Elly Bašić“ u Zagrebu i poslije radila s Valterom Dešpaljem. Studij je nastavila na Visokoj školi za glazbu „Hanns Eisler“ u Berlinu u klasi Davida Geringasa, gdje je od 2006. do 2011. godine bila asistentica. Usavršavala se u majstorskim radionicama Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousea. Dobitnica je brojnih nagrada na međunarodnim violončelističkim natjecanjima – natjecanju „Čajkovski“ za mlade glazbenike, natjecanjima „Antonio Janigro“, „Mstislav Rostropovič“, „Roberto Caruana – Nagrada Stradivari“, „ADAM“, Eurovizijskome „Grand Prixu“ i drugima.

Sofija Gubaidulina o njoj je rekla: „Doista je sjajna i jednostavno je obožavam... Monika ima talent koji se pojavljuje samo Božjom milošću“.

Kao solistica, nastupala je s mnogim europskim i azijskim orkestrima, kao što su Simfonijski orkestar Bavarskog radija, Moskovska, Essenska, Slovenska i Zagrebačka filharmonija, Kremerata Baltica, Praški komorni orkestar, Litavski komorni orkestar ili Zagrebački solisti, s dirigentima kao što su Valerij Gergijev, Thomas Hengelbrock, Krzysztof Penderecki. S recitalima i koncertima komorne glazbe gostovala je na cijenjenim festivalima, kao što su oni u Lockenhausu i Rheingauu, Festival Schleswig-Holstein, Dubrovačke ljetne igre, Festival Casals, Festival Rostropovič i Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe. Pritom je surađivala s Gidonom Kremerom, Yurijem Bashmetom, Borisom Berezovskim, Julianom Rachlinom, Itamarom Golanom, Tabeom Zimmermann, Sofijom Gubaidulinom, Janine Jansen i Koljom Blacherom, među ostalima. Od 2005. surađuje s violončelistom i skladateljem Giovannijem Sollimom, s kojim je snimila album We Were Trees (Sony / BMG). Godine 2008. snimila je Stamitzev koncert za violončelo u G-duru i Danzijeve Varijacije na temu iz Don Giovannija (OEHMS Classics).

U sezoni 2010/2011. djelovala je kao prva violončelistica Münchenske filharmonije. Od 2012. predaje na Konzervatoriju za glazbu u Luganu, Švicarska, a od 2017. docentica je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Monika Leskovar svira violončelo talijanskog majstora Mantegazze iz 1765., koji joj je na posudbu ustupila Akademija Kronberg, i violončelo Vicenza Postiglionea iz 1884. godine koje su joj povjerili Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija.

Švedski violončelist Torleif Thedéen već 25 godina nastupa na svim kontinentima, svirajući s cijenjenim orkestrima kao što su Londonska filharmonija, BBC-jeva filharmonija, Orkestar Hallé, Bečki simfonijski orkestar, orkestar Staatskapelle Dresden, filharmonije iz Osla, Stockholma i Helsinkija te brojni drugi. Pritom redovito surađuje s dirigentima kao što su Salonen, Järvi, Oramo, Vänskä, Welser-Möst, DePreist, Rozhdestvensky. Istodobno je i predani komorni glazbenik te nastupa u znamenitim dvoranama, među kojima su Wigmore Hall, Carnegie Hall, Salle Pleyel, Concertgebouw i druge, te nastupa na festivalima u Schleswig-Holsteinu, Salzburgu, Utrechtu, Pragu, Dubrovniku, Helsinkiju, Kuhmou, Bathu, Bordeauxu, Bergenu i Verbieru.

Thedéen  je snimao za etikete BIS, CPO, DECCA, EMI i Deutsche Grammophon. Snimio je sva Schnittkeova djela za violončelo, Brittenove Suite te koncerte Dvořáka, Laloa, Schumanna, Elgara, Saint-Saënsa, Kabalevskog, Blocha, Kokkonena i Šostakoviča (za snimku Šostakovičevih koncerata dobio je nagradu MIDEM-a). Njegov album s Bachovim Suitama dobio je odlične kritike te je odabran za „Urednikov odabir“ časopisa BBC Music. U sezoni 2016./2017. nastupao je po Novom Zelandu i Australiji te svirao komorne koncerte u Verbieru, Berlinu, njujorškom Carnegie Hallu, londonskome Wigmore Hallu i drugdje.

Od 1996. Thedéen predaje na Institutu „Edsberg“ Visoke kraljevske škole za glazbu u Stockholmu, gdje je i sam stekao najvažnije glazbeno obrazovanje, u klasi Fransa Helmersona. Godine 2003. dobio je medalju „Litteris et Artibus“ Švedske akademije za glazbu.

Violončelist Isang Enders brzo se etablirao kao glazbenik sklon novim konceptima zahvaljujući upornoj potrazi za novim djelima koja bi mogao svirati, čime je izgradio opsežan repertoar. Rođen 1988. u njemačko-korejskoj obitelji u Frankfurtu na Majni, Isang Enders s 12 je godina počeo studirati u klasi Michaela Sanderlinga. Na njegov su razvoj utjecali i Gustav Rivinius, Truls Mørk te, naročito, mentorstvo američke violončelistice Lynn Harrell.

S dvadeset je godina imenovan prvim violončelistom orkestra Dresden Staatskapelle, postavši najmlađim vođom dionice u Njemačkoj. U četiri godine s orkestrom sudjelovao je također u osnivanju Šostakovičevog festivala u Gohrischu, s Tobiasom Niederschlagom. Isang Enders nedavno je debitirao s Orkestrom Philharmonia te je surađivao sa Štutgartskom filharmonijom i Stavangerskim simfonijskim orkestrom. Redovito nastupa s Filharmonijom Francuskog radija i Seulskom filharmonijom. Surađivao je s cijenjenim dirigentima kao što su Myung-Whun Chung, Christoph Eschenbach, Pablo Heras-Casado, Eliahu Inbal, Zubin Mehta i Vasily Petrenko. U novije je vrijeme izveo Koncert za violončelo Unsuka China u Stavangeru i Parizu, kao i Dutilleuxov – prvi put u Koreji - i Šostakovičev Koncert za violončelo br. 1 sa Seulskom filharmonijom.

Kao glazbenik posvećen komornoj glazbi, nastavlja suradnju s pijanistom Igorom Levitom, s kojim je bio na više turneja, kao i s Kitom Armstrongom i Sunwookom Kimom. Prošle je sezone debitirao na Bachovom festivalu u Montrealu i proveo ljeto na Glazbenom festivalu Marlboro. Redovito svira recitale na Hajdelberškom proljeću i Glazbenom festivalu Rheingau. Endersova je rana, hvaljena izvedba Bachovih suita za violončelo, snimljena za etiketu Berlin Classic, postigla velik uspjeh. Jedan ga je kritičar opisao kao „promišljenog i visoko inteligentnog mladića“.

Isang Enders svira violončelo majstora Jeana Baptistea Vuillaumea (Pariz, 1840.) te snima za diskografske kuće Berlin Classics i SONY Music Entertainment.

Petrit Çeku (Prizren, 1985.) u rodnom je gradu započeo glazbeno školovanje u klasi Luana Sapunxhije. Godine 2002. dolazi u Zagreb da bi nastavio obrazovanje u klasi Xhevdeta Sahatxhije. Diplomirao je 2008. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Darka Petrinjaka, a usavršavao se u klasi Manuela Barrueca na Institutu Peabody u Baltimoreu, SAD. Dobitnik je devet prvih nagrada na međunarodnim gitarističkim natjecanjima, poput „Anna Amalia“ u Weimaru, „Andrés Segovia“ u Velbertu, „Schadt“ u Allentownu, „Michele Pittaluga“ u Alessandriji te natjecanja „Christopher Parkening“ u Malibuu. Njegova prva studijska ploča izdana je u rujnu 2008. za američku diskografsku kuću Naxos, a 2016. za španjolsku je etiketu Eudora objavio je snimku Bachovih Suita za violončelo u obradi Valtera Dešpalja.

Petrit Çeku dobitnik je godišnjih nagrada „Ivo Vuljević“ (2005.), koju dodjeljuje Hrvatska glazbena mladež, i „Mladi glazbenik godine“ (2008.), koju dodjeljuju Zagrebačka filharmonija i Hrvatska poštanska banka, kao i nagrade natjecanja „Ferdo Livadić“ (2005.) koje se održava u sklopu festivala Samoborska glazbena jesen. Nastupao je diljem Europe i Sjeverne Amerike, solističkim recitalima, u komornim sastavima, ili kao solist u pratnji simfonijskih orkestara poput Simfonijskog orkestra Allentowna, Simfonijskog orkestra Baltimorea, Komornog orkestra Češke filharmonije, Orkestra Državnog ermitaža Sankt Peterburga, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Albanske radiotelevizije, Kosovske filharmonije i dr. Petrit Çeku svira na gitari američkog graditelja Rossa Gutmeiera.

Ian Fountain je u svojoj 19. godini, 1989., postao najmlađi pobjednik Natjecanja „Arthur Rubinstein“ u Tel Avivu. Počeo je svirati glasovir u dobi od pet godina, a na Novom koledžu u Oxfordu te na Koledžu Winchester dobio je zborsko obrazovanje. Klavir je studirao na Sjevernom Kraljevskom koledžu za glazbu, u klasi Sulamite Aronovsky.

Nastupao je diljem Europe, u SAD-u i na Bliskom istoku. Svirao je, među ostalim, s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Sir Colina Davisa, Izraelskom filharmonijom i Zubinom Mehtom, Češkom filharmonijom i Jiřijem Belohlavekom. Otvorio je sezonu 1992./1993. Moskovskoga konzervatorija, a u Krakowu je, u povodu 150. obljetnice skladateljeve smrti, svirao oba Chopinova koncerta. Kao recitalist, nastupao je u velikim središtima glazbenog života – u New Yorku, Chicagu, Parizu, Berlinu, Madridu i Jeruzalemu. Redovito nastupa na međunarodnim festivalima, kao što su oni u Schleswig-Holsteinu, Kuhmou i Berlinu te Praško proljeće i Enescuov festival. Fountain izvodi širok repertoar koji čini više od 60 koncerata, među kojim su svi Mozartovi koncerti za klavir.

Kao predani komorni glazbenik, razvio je niz dugogodišnjih suradnji s glazbenicima poput Davida Geringasa, Ulfa Hoelschera te kvarteta Mandelring i Emperor. Nedavno je počeo i dirigirati, a u toj je ulozi razvio blizak odnos s Izraelskim komornim orkestrom. Ian Fountain snimio je nekoliko hvaljenih nosača zvuka – Klavirske sonate 20. stoljeća za EMI, Beethovenove Diabellijeve varijacije za CRD te, s Davidom Geringasom, cjeloviti opus za violončelo i glasovir Rahmanjinova, Beethovena i Mendelssohna, za Haenssler Classics. Surađivao je i na notnom izdanju Beethovenovih Sonata za klavir i violončelo za izdavačku kuću Henle.

Od 2001., Ian Fountain je profesor na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Londonu. Svake godin­e održava ljetni majstorski tečaj na Accademiji di Cervo u Italiji te druge tečajeve po svijetu. Bio je član žirija mnogih natjecanja, među kojima je i natjecanje „Arthur Rubinstein“, 2011.

Lauma Skride svira „osjećajno, na prekrasan način, s čudesnom kvalitetom tona i uvijek virtuozno i čilo“, kako je glasila kritika Bavarske radiotelevizije. Uz sjajnu tehniku, upravo su to kvalitete kojima Lauma Skride oduševljava publiku na velikim svjetskim pozornicama i kao solistica i kao komorna glazbenica. Lauma Skride, koja je dobila nagradu „Beethoven Ring“ 2008., posebice je hvaljena za svoje interpretacije germanskoga klasičkog i romantičkog repertoara. Nastupala je s nizom europskih orkestara i dirigentima kao što suAndris Nelsons, Kristjan Järvi, Anu Tali, Muhai Tang, Peter Ruzicka, John Storgårds, Pedro Halffter, André de Ridder, Yan Pascal Tortelier, Cornelius Meister i Xian Zhang.

Tražena je komorna glazbenica, a 2016. osnovala je i Kvartet Skride, sa sestrom Baibom, Harriet Kijgh i Lise Berthaud. Njihov prvi nosač zvuka bit će objavljen 2018. Lauma Skride predana je i nastupima u duu sa sestrom, violinisticom. Godine 2011. praizvele su Dvostruki koncert Hansa Abrahamsena, koji je za njih napisan, s Kraljevskim danskim orkestrom i Švedskim komornim orkestrom. „Strastvena energija, mladenačka čilost i glazbena osjećajnost“ postale su glavnim osobinama dua Skride. Među ostalim komornim partnerima Laume Skride su Daniel Müller-Schott, Jing Zhao, Sol Gabetta, Julian Steckel, Jörg Widmann, Christian Tetzlaff, Kvartet Armida. S Danielom Müller-Schottom ove će sezone nastupati u Auditoriju muzeja Louvre.

Debitantski album Laume Skride iz 2006., snimka djela Das Jahr Fanny Hensel Mendelssohn za Sony Records, dobio je nepodijeljeno oduševljene kritike i nagradu „ECHO“ za debitanta godine. Godine 2011. sa sestrom je snimila Brahmsove Mađarske plesove u transkripciji Josepha Joachima, za ORFEO. Godine 2016. objavile su album sa skandinavskim repertoarom.

Lauma Skride rođena je u Rigi 1982. godine kao najmlađa od triju kćeri u glazbeničkoj obitelji. Klavir svira od pete godine, a učila ga je u klasi Anite Paze na Glazbenom konzervatoriju „Emil Darzins“ u Rigi te nastavila na Visokoj školi za glazbu u Hamburgu, u klasi Volkera Banfielda. Osvajala je nagrade na međunarodnim natjecanjima kao što su „Maria Canals“ u Španjolskoj i Međunarodno natjecanje u Clevelandu.

Međunarodno hvaljena flautistica Gili Schwarzman nastupala je kao solistica diljem svijeta, s orkestrima kao što su Jeruzalemski simfonijski orkestar, Izraelski komorni orkestar, Berlinska Camerata, Simfonijski orkestar iz Valencije, Potsdamski komorni orkestar, Solisti Hulencourta iz Bruxellesa, Filharmonije iz Triera i Sofije te s mnogim drugima.

Gili Schwarzman također je predana komorna glazbenica. Redovito surađuje s nekim od vodećih glazbenika današnjice i nastupa na najcjenjenijim pozornicama Europe – dvorani „Queen Elizabeth“ u Londonu, salcburškom Mozarteumu, dvorani Berlinske filharmonije i dvorani Laeiszhalle u Hamburgu. Redovito sudjeluje i na prestižnim festivalima kao što su Jeruzalemski festival komorne glazbe, Musique à l'Emperi u Salonu-de-Provence, Salcburški festival, Lucernski festival i festival Rolandseck. Snimala je na radijskim postajama kao što su BBC i njemačke postaje SWR, RBB, WDR.

Nakon što je u Izraelu diplomirala s najvišim ocjenama, nastavila je studij na Visokoj školi za glazbu u Münchenu u klasi Andrasa Adorjana. Tijekom studija dobila je nekoliko nagrada, među kojima nagradu Međunarodnog solističkog natjecanja u Pragu, stipendiju Američko-izraelske kulturne zaklade i punu stipendiju Akademije iz Tel Aviva. Imala je i povlasticu raditi s cijenjenim flautistima kao što su Emmanuel Pahud, Philippe Bernold, Michel Debost, Davide Formisano i Pierre Yves Artaud. Od 2007. do 2012. bila je članica Orkestra Zapadno-istočnog divana, pod ravnanjem maestra Daniela Barenboima.

Partneri

partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner

Tim

UMJETNIČKA RAVNATELJICA
Susanna Yoko Henkel

Susanna Yoko Henkel


POSLOVNI DIREKTOR
Dalio Despot

Dalio Despot


PRODUCENTICA
Vanessa Biljan

Vanessa Biljan


+385 (0)91 9151 805

KONCERT ZA DJECU / PRODUCENTICA
Dina Puhovski

Dina Puhovski


+385 (0)98 8624 00

FESTIVALSKI URED
Sara Ries

Sara Ries


+385 (0)91 8981698

Kontakt

Umjetnička organizacija "Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe"

Ulaznice će biti dostupne od 19.06.2017. putem stranice i prodajnih mjesta našeg partner-a Ulaznice.hr

Ako želite redovito primati informacije o Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne glazbe, aktivnostima tijekom godine, kao i u festivalskim danima, prijavite se na naš Newsletter. Vaše podatke te e-mail adresu možete poslati na newsletter@zagreb-festival.com 

Kontakt
  • T: +385 (0)91 9151 805
  • F: +385 (0)1 - 481 57 06
  • T. Brezovačkog 3, 10000 Zagreb, Hrvatska