Yura Lee Lise Berthaud Monika Leskovar Stefan Milenković Matthew McDonald Lauma Skride Chen Halevi Petrit Çeku Krešimir Mikić Igor Lešnik Ian Fountain Jing Zhao Saki Kodama Petra Gilming Guy Braunstein Torleif Thedéen Mario Ivelja Gili Schwarzman Susanna Yoko Henkel
ENG

Program

PRVI KONCERT: LA FIESTA

Ludwig van Beethoven
Serenada u D-duru, op. 8

Susanna Yoko Henkel, violina
Yura Lee, viola
Jing Zhao, violončelo


Niccolò Paganini

Sonata concertata za gitaru i violinu u A-duru, op. 61

Stefan Milenković, violina
Petrit Çeku, gitara

**

Béla Bartók
Druga rapsodija Sz. 90

Yura Lee, violina
Lauma Skride, klavir


Zoltan Kodály

Intermezzo za gudački trio

Stefan Milenković, violina
Yura Lee, viola
Jing Zhao, violončelo


Ástor Piazzolla

Povijest tanga

Gili Schwarzman, flauta
Petrit Çeku, gitara

DRUGI KONCERT: BAROK

Johann Sebastian Bach
Sonata za violinu u h-molu, BWV 1014

Susanna Yoko Henkel, violina
Monika Leskovar, violončelo
Lauma Skride, čembalo


Luigi Boccherini
Kvintet br. 4 za gitaru i gudače u D-duru, G. 448 „Fandango“

Petrit Çeku, gitara
Stefan Milenković, violina
Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Monika Leskovar, violončelo
Lauma Skride, čembalo

**

Giuseppe Tartini
Sonata za violinu u g-molu, B. g5, „Đavolji triler“

Stefan Milenković, violina
Lauma Skride, čembalo


Georg Friedrich Händel
Sonata za flautu u g-molu, op. 1, br 2, HWV 360

Gili Schwarzman, flauta
Petrit Çeku, gitara


Johann Sebastian Bach
Koncert za dvije violine u d-molu, BWV 1043

Susanna Yoko Henkel, solo violina
Yura Lee, solo violina
Stefan Milenković, violina
Saki Kodama, violina
Lise Berthaud, viola
Monika Leskovar, violončelo
Jing Zhao, violončelo
Mario Ivelja, kontrabas
Petrit Çeku, gitara
Lauma Skride, čembalo

TREĆI KONCERT: MOZARTOVA MATINEJA

Wolfgang Amadeus Mozart

Kvartet za flautu i gudače br. 2, u G-duru, KV 285a

Gili Schwarzman, flauta
Guy Braunstein, violina
Lise Berthaud, viola
Jing Zhao, violončelo


Gudački trio u B-duru, KV 266

Stefan Milenković, violina
Yura Lee, viola
Monika Leskovar, violončelo


Klavirski kvartet br. 2 u Es-duru, KV 493

Susanna Yoko Henkel, violina
Yura Lee, viola
Jing Zhao, violončelo
Lauma Skride, klavir

ČETVRTI KONCERT: MOZARTOVA SOAREJA

Wolfgang Amadeus Mozart

Kvartet za flautu i gudače, br. 2 u G-duru, KV 285a

Gili Schwarzman, flauta
Guy Braunstein, violina
Lise Berthaud, viola
Jing Zhao, violončelo


Klavirski kvartet br. 2 u Es-duru, KV 493

Susanna Yoko Henkel, violina
Yura Lee, viola
Jing Zhao, violončelo
Lauma Skride, klavir

**

Gudački trio u B-duru, KV 266

Stefan Milenković, violina
Yura Lee, viola
Monika Leskovar, violončelo


Kvintet s klarinetom u A-duru, KV 581

Chen Halevi, klarinet
Guy Braunstein, violina
Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Monika Leskovar, violončelo

PETI KONCERT: KONCERT ZA DJECU

Camille Saint-Saëns

Karneval životinja

Krešimir Mikić, pripovjedač
Guy Braunstein, violina

Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Jing Zhao, violončelo
Matthew McDonald, kontrabas
Gili Schwarzman, flauta
Chen Halevi, klarinet
Lauma Skride, klavir
Ian Fountain, klavier
Igor Lešnik, ksilofon
Petra Gilming, čelesta

ŠESTI KONCERT: FRANCUSKA NOĆ

Maurice Ravel
Sonata za violinu i klavir br. 2 u G-molu

Stefan Milenković, violina
Lauma Skride, klavir


Claude Debussy
Pelléas i Mélisande (u obradbi Henrija Moutona za klavirski trio)

Gili Schwarzman, flauta
Jing Zhao, violončelo
Ian Fountain, klavier


Francis Poulenc
Sonata za klarinet i klavir, FP 184

Chen Halevi, klarinet
Ian Fountain, klavier

**

Camille Saint-Saëns
Karneval životinja

Krešimir Mikić, pripovjedač
Guy Braunstein, violina

Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Jing Zhao, violončelo
Matthew McDonald, kontrabas
Gili Schwarzman, flauta
Chen Halevi, klarinet
Lauma Skride, klavir
Ian Fountain, klavier
Igor Lešnik, ksilofon
Petra Gilming, čelesta

SEDMI KONCERT:  CONTEMPORARY MUSIC LOUNGE

Surprise Concert

Susanna Yoko Henkel, violina
Yura Lee, violina
Stefan Milenković, violina
Lise Berthaud, viola
Jing Zhao, violončelo
Matthew McDonald, kontrabas
Chen Halevi, klarinet
Lauma Skride, klavir
Petrit Çeku, gitara

OSMI KONCERT : SLAVENSKA NOĆ

Leoš Janáček
Sonata za violinu i klavir

Susanna Yoko Henkel, violina
Lauma Skride, klavir


Antonín Dvořák
Klavirski trio br. 4 u e-molu, op. 90, „Dumky“

Susanna Yoko Henkel, violina
Torleif Thedéen, violončelo
Lauma Skride, klavir

**

Antonín Dvořák
Gudački kvintet u G-duru, op. 77


Stefan Milenković, violina
Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Torleif Thedéen, violončelo
Matthew McDonald, kontrabas

DEVETI KONCERT: SCHUBERTIJADA

Franz Schubert
Gudački trio u B-duru, D 471

Yura Lee, violina
Lise Berthaud, viola
Torleif Thedéen, violončelo


Sonata „Arpeggione“, D 821 (obr. Valter Dešpalj)

Jing Zhao, violončelo
Petrit Çeku, gitara

**

Klavirski kvintet u A-duru, D 667, „Pastrva“

Susanna Yoko Henkel, violina
Yura Lee, viola
Jing Zhao, violončelo
Matthew McDonald, kontrabas
Lauma Skride, klavir

Glazbenici

Susanna Yoko Henkel jedna je vodećih violinistica mlađega naraštaja. Rođena je u njemačko-japanskoj obitelji glazbenika i počela je svirati violinu s dvije godine, učeći od majke. Učila je i od Conrada von der Goltza i od Rainera Kussmaula, a školovanje je nastavila na minhenskoj Visokoj školi, u klasi Ane Chumachenco. Već tijekom studija osvajala je nagrade na natjecanjima „Kraljica Elizabeta“, „Tibor Varga“ i na Mozartovom natjecanju. Dobitnica je i prvih nagrada Njemačkoga glazbenog natjecanja u Berlinu te Međunarodnoga violinističkog natjecanja u Markneukirchenu. Otad je kao solistica svirala s vodećim orkestrima iz Europe, SAD-a i Azije te nastupala na značajnim komornim festivalima. Posvećena je komorna glazbenica, stoga je 2006. u Zagrebu pokrenula Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe. Profesorica je na Visokoj školi za glazbu u Kölnu i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Susanna Yoko Henkel svira na Stradivarijevoj violini »Ex Leslie Tate« iz 1710., koju joj je ustupio privatni vlasnik. Snimila je sedam nosača zvuka, a na najnovijemu svira koncerte W. A. Mozarta i pritom ravna Litvanskim komornim orkestrom. Za svoju snimku Čajkovskijevog koncerta, uživo s Duisburškom filharmonijom, 2011. je godine dobila prestižnu nagradu „ECHO Klassik“.

Violinist Guy Braunstein rođen je u Tel Avivu. Violinu je isprva učio pod mentorstvom Chaima Tauba te kasnije u New Yorku, u klasama Glenna Dicterowa i Pinchasa Zuckermana. U mladosti je počeo nastupati kao međunarodni solist s nizom cijenjenih orkestara, među kojima su Izraelska filharmonija, Orkestar Tonhalle iz Züricha, Bamberški simfonijski orkestar, Orkestri Kopenhaškog i Frankfurtskog radija, Filharmonija La Scale, Berlinska filharmonija i drugi. Uspjeh ga je odveo u najvažnije svjetske koncertne dvorane i donio mu suradnje s glazbenicima kao što su Isaac Stern, András Schiff, Zubin Mehta, Maurizio Pollini, Vladimir Fedosejev, Yefim Bronfman, Daniel Barenboim, Lioba Braun, sir Simon Rattle, Lang Lang, Mitsuko Ushida, Andrey Boreyko, Lang Lang, Jonathan Nott, Emmanuel Ax, Gary Bertini, Pierre Laurent Aimard, Semyon Bychkov i Angelika Kirschlager. Od 2003. do 2007. godine predavao je na Sveučilištu za glazbu u Berlinu, a od 2006. glazbeni je ravnatelj festivala u Rolandsecku, kamo je doveo međunarodne zvijezde kao što su Emmanuel Pahud, Hélène Grimaud, Amihai Grosz i François Leleux.
Guy Braunstein bio je najmlađa osoba ikad imenovana koncertnim majstorom Berlinske filharmonije (2000.). S tog položaja odstupio je krajem prošle sezone. U sezoni 2014./2015. svirat će, među ostalim, s BBC-jevom filharmonijom, BBC-jevim Škotskim simfonijskim orkestrom, orkestrom Philharmonia, Izraelskom filharmonijom, Beethovenovim orkestrom iz Bonna, Simfonijskim orkestrom iz Bilbaa i Orkestrom Ulster. Svirat će te ujedno dirigirati s Hamburškim simfoničarima, Orkestrom Sjeverne Nizozemske, Poznanskom filharmonijom i izvoditi komornu glazbu te recitale diljem Europe, kao i na Mozartovu festivalu u Bogoti. Guy Braunstein svira na dragocjenoj violini koju je 1679. izradio Francesco Roggieri.

Violinistica/violistica Yura Lee dobitnica je jedine prve nagrade dodijeljene u sve četiri kategorije na ARD-ovu glazbenom natjecanju u Münchenu 2013. godine. Dobitnica je i stipendije „Avery Fisher". Njezina karijera traje već gotovo dva desetljeća i vodi je po  cijelome svijetu, a glazbeni integritet i neodoljivo umijeće hvale i kritičari i neki od najcjenjenijih umjetnika današnjice.
Kao solistica, nastupala je s mnogim važnim orkestrima poput Njujorške filharmonije, Čikaškog simfonijskog orkestra te onima iz Baltimorea, Clevelanda, Detroita, Saint Louisa, San Francisca i Los Angelesa; Simfonijskim orkestrom NDR-a, Filharmonijom iz Monte Carla,  Hong Konga i Tokija te mnogim drugima. Nastupala je s dirigentima kao što su Christophe Eschenbach, Lorin Maazel, Leonard Slatkin, Myung-Whun Chung, Mikhail Pletnev i mnogi drugi. Yura Lee odabrana je za koncertni niz ECHO dvorane Carnegie Hall, u sklopu
čega je održala recitale u dvorani Weill Carnegie Halla te u devet cijenjenih europskih dvorana: Wigmore Hall u Londonu, Simfonijska dvorana u Birminghamu, Musikverein u Beču, Mozarteum u Salzburgu, Palais des Beaux-Arts u Bruxellesu, Concertgebouw i Amsterdamu, Konserthus u Stockholmu, Koncertna dvorana u Ateni i Kelnska filhamonija.
S 12 je godina postala najmlađom umjetnicom koja je dobila nagradu Debitant godine američkoga Nacionalnog javnog radija (NPR). Dobila je i niz međunarodnih nagrada, među kojima su prva nagrada i nagrada publike na natjecanju „Leopold Mozart" 2006., prva  nagrada na natjecanju UNISA 2010. te nagrade na natjecanjima „Kreisler" i „Paganini" te onima u Indianapolisu i Hannoveru. CD koji je snimila s Reinhardom Goebelom i Bavarskom komornom filharmonijom, Mozart in Paris (Oehms), dobio je prestižnu  francusku nagradu „Diapason d'Or" 2008.
Kao komorna glazbenica, Lee redovito sudjeluje na festivalima Marlboro, Verbier, Caramoor, Ravinia, Konberg te festivalima u Salzburgu i Aspenu. Surađivala je s mnogim cijenjenim glazbenicima, među kojima su Gidon Kremer, András Schiff, Leonidas Kavakos, Mitsuko Uchida, Miklós Perényi, Yuri Bashmet, Menachem Pressler i Frans Helmerson. Članica je Društva za komornu glazbu Centra Lincoln u New Yorku, kao violinistica i violistica. Yura Lee stekla je dvije diplome, na Sveučilištu Indiana u Bloomingtonu i Konzervatoriju Nove Engleske u Bostonu. Njezini glavni učitelji bili su Namyun Kim, Dorothy DeLay, Hyo Kang, Miriam Fried, Paul Biss, Thomas Riebl, Ana Chumachenco i Nobuko Imai. Yura Lee podučava na Školi za glazbu Longy Collegea Bard u Cambridgeu kod Bostona. Živi dijelom u Sjedinjenim Američkim Državama (Boston / New York City), dijelom u Njemačkoj (Berlin).

Stefan Milenković jedinstven je umjetnik produktivne i dugotrajne scenske prisutnosti, profesionalizma i kreativnosti, a u Srbiji je nagrađen nagradama „Umjetnik stoljeća“, „Najhumanija osoba“ te „Brand-osoba godine“. Njegov pristup glazbi i način života predstavljaju definiciju eklektičnog, istraživačkog općeljudskoga glazbenog nasljeđa i iskustva, kako bi izravno stupio u vezu s publikom i priredio zabavne, privlačne i energične nastupe.
U sezoni 2013./2014. nastupao je s Orkestrom Veronske Arene, Filharmonijom iz Evansvillea, orkestrima Marchigiana i Maderna, te svirao u najprestižnijim talijanskim opernim dvoranama. Osim toga, nastupao je sa svjetski poznatim baritonom Nathanom Gunnom. Kao glazbenik širokih stilskih interesa, Milenković je nastupao i s rock-grupom Gorillaz, nominiranom pet puta za nagradu „Grammy“, u prestižnom teatru Apollo u Harlemu, New York. Koncert je uživo prenošen na MTV-u.
Nedavne suradnje uključuju nastupe s lutnjistom Edinom Karamazovim, kao i intenzivno glazbeno partnerstvo s gitaristom Vlatkom Stefanovskim i njegovim triom, čime Milenković istražuje svijet improvizacije i akustično-električne violine. U projektu Tango Story, s Markom Hatlakom (harmonika) i slovenskim ansamblom Ars Tango, publika ga ima prigodu vidjeti u ulozi violinista, ali i plesača tanga. U Milenkovićeve mnogobrojne nastupe ubrajaju se koncerti s Berlinskim simfonijskim orkestrom, Helsinškom i Beogradskom filharmonijom, orkestrom Francuskog radija, Boljšoj teatra, Nacionalnim orkestrom Belgije,
Komornim orkestrom Aspen, simfonijskim orkestrima Indianapolisa, Meksika, Sao Paola, Melbourna i Queenslanda. Nastupao je pod palicom dirigenata kao što su Sir Neville Marriner, Lorin Maazel, Vladimir Fedoseyev, Daniel Oren i En Shao. Kao strastveni komorni glazbenik, Milenković redovito nastupa u ciklusu Jupiter Chamber Music u New Yorku, Festivalu Manchester u Vermontu, Festivalu komorne glazbe High Peak u planinama Catskill te na Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne glazbe. Godine 2012. prihvatio je poziciju umjetničkog ravnatelja Festivala komorne glazbe DoCha u Champaignu, Illinois.
Milenković je rano započeo karijeru, prvi put nastupajući s orkestrom kada je imao samo šest godina. S 10 godina svirao je na Božićnom koncertu u Washingtonu, za tadašnjeg američkog predsjednika Ronalda Reagana, a sljedeće godine, u Beogradu, za Mihaila Gorbačova. S 14 je svirao za papu Ivana Pavla II., a sa 16 godina je odsvirao svoj tisućiti koncert u meksičkom Monterreyu. Do 17. godine bio je pobjednik ili finalist na prestižnim violinskim natjecanjima u Indianapolisu i Hannoveru, „Queen Elizabeth“, „Tibor Varga“, „Rudolfo Lipitzer“, „Paganini“, „Ludwig Spohr“ i „Yehuda Menuhin“.
Milenković je posvećen međunarodnim humanitarnim akcijama. Godine 2002. primio je iz ruku Srija Chinmoya nagradu za humanitarne aktivnosti, “Lifting up the World With Oneness Heart“, a sudjelovao je i na brojnim gala-koncertima pod okriljem Unesca u Parizu, s umjetnicima kao što su Placido Domingo, Lorin Mazel, Aleksis Weissenberg i Yehuda Menuhin. Tijekom rata devedesetih godina prošlog stoljeća bio je dječji ambasador na Balkanu.
Diskografija Stefana Milenkovića obuhvaća četiri izdanja za talijansku kuću Dynamic, uključujući cjelovite Sonate i Partite za solo-violinu J. S. Bacha i sva Paganinijeva djela za solo-violinu. Snimio je i brojna izdanja za srpsku kuću PGP. Novija CD izdanja uključuju prvu snimku Klavirskog trija i Klavirskoga kvinteta Vittorija Giannininija sa sudionicima Festivala komorne glazbe Manchester.
Duboko posvećen pedagoškom radu, u suradnji s Itzakom Perlmanom predavao je na znamenitoj muzičkoj akademiji Juilliard u New Yorku i u sklopu Glazbenoga programa Perlman, prije nego što je prihvatio trenutačnu poziciju profesora violine na Sveučilištu Illinois u Urbani-Champaigneu. Godine 2012. postao je gostujući profesor na Muzičkoj akademiji u Beogradu.

Lise Berthaud jednoglasno je hvaljena kao iznimna zvijezda u usponu na glazbenoj sceni. Gošća je prestižnih koncertnih dvorana i festivala po cijeloj Europi te nastupa s umjetnicima kao što su Renaud Capuçon, Eric le Sage, Augustin Dumay, Pierre-Laurent Aimard, Emmanuel Pahud, Gordan Nikolich, Martin Helmchen, Marie-Elisabeth Hecker, Alina Ibragimova, Veronika Eberle, Christiam Poltera, David Kadouch, Daishin Kashimoto te Kvarteti Ebène i Modigliani.
U rujnu 2013. odabrana je za program New Generation Artists BBC-jeva Radija 3 te pozvana da nastupa s BBC-jevim simfonijskim orkestrom, filharmonijom i BBC-jevim Nacionalnim orkestrom iz Walesa. U listopadu 2013., Leonard Slatkin pozvao ju je da izvodi i snimi Berliozovo djelo Harold u Italiji s Nacionalnim orkestrom iz Lyona, u sklopu njihova ciklusa za izdavačku kuću Naxos.
Kao solistica, Lise Bethaud bila je gošća Islandskoga simfonijskog orkestra, Nacionalnog orkestra Belgije, Diseldorfških simfoničara, sastava Les Musiciens du Louvre, Sinfoniette iz Hong Konga, Filharmonija iz Wroclawa i Sao Paula, Pariškoga komornog orkestra, Valonskoga komornog orkestra, Sinfoniette iz Hong Konga i niza francuskih orkestara, pod ravnanjem dirigenata kao što su Emmanuel Krivine, François Leleux, Fabien Gabel, Paul McCreesh, Marc Minkowski. Godine 2010. svirala je Berliozovo djelo Harold u Italiji sa sastavom Les Musiciens du Louvre pod ravnanjem Marca Minkowskog, na otvorenju Berliozova festivala u mjestu La Côte Saint-André. Iste je godine u Parizu nastupila u Dvorani Pleyel i Kazalištu Champs-Elysées. Tijekom 2011. i 2012. sudjelovala je u snimanju cjelokupnog opusa Schumanna i Fauréa koje je radio Eric Le Sage, a te su snimke dobile izvrsne kritike i različite nagrade, kao što su Choc de l'Année časopisa Classica i godišnja nagrada Njemačke diskografske kritike. Strast za suvremenom glazbom dovela ju je do suradnje s nizom skladatelja, među kojima su Philippe Hersant, Theirry Escaich, Henri Dutilleux, György Kurtág, Guillaume Connesson.
Lise Berthaud rođena je 1982. i s pet godina počela je svirati violinu te zatim prešla na violu. Studirala je u klasi Pierrea-Henryja Xuereba i Gérarda Causséa na konzervatoriju CNSM u Parizu te je nagrađena na Europskom natjecanju mladih instrumentalista 2000. Godine 2005. osvojila je nagradu „Hindemith“ na Međunarodnom natjecanju u Ženevi, a 2009. bila je u užem izboru za „Otkriće godine“ nagrada Victories de la musique classique.
Lise Berthaud svira violu koju je upravo za nju izradio Stephan von Baehr.

 

Hrvatska violončelistica Monika Leskovar (Kreutztal, Njemačka, 1981.) isprva je učila u klasi Dobrile Berković-Magdalenić u Glazbenom učilištu „Elly Bašić“ u Zagrebu i kasnije s Valterom Dešpaljem. Studij je nastavila na Visokoj školi za glazbu „Hanns Eisler“ u Berlinu u klasi Davida Geringasa, gdje je od 2006. do 2011. godine bila asistentica. Od listopada 2012. predaje na Konzervatoriju za glazbu u Luganu, Švicarska.
Usavršavala se u majstorskim radionicama Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousea. Dobitnica je brojnih nagrada na međunarodnim violončelističkim natjecanjima – natjecanju „Čajkovski“ za mlade glazbenike, natjecanjima „Antonio Janigro“, „Mstislav Rostropovič“, „Roberto Caruana – Nagrada Stradivari“, „ADAM“, Eurovizijskome „Grand Prixu“ i drugima. 
Sofija Gubaidulina o njoj je rekla: „Monika je savršeno odsvirala moje Preludije za violončelo solo... Doista je sjajna i jednostavno je obožavam... Monika ima talent koji se pojavljuje samo Božjom milošću“.
Kao solistica, nastupala je s mnogim europskim i azijskim orkestrima, kao što su Simfonijski orkestar Bavarskog radija, Moskovska, Essenska, Slovenska i Zagrebačka filharmonija, Kremerata Baltica, Praški komorni orkestar, Litavski komorni orkestar ili Zagrebački solisti, s dirigentima kao što su Valerij Gergijev, Thomas Hengelbrock, Krzysztof Penderecki. S recitalima i koncertima komorne glazbe gostovala je na cijenjenim festivalima, kao što su oni u Lockenhausu i Rheingauu, Festival Schleswig-Holstein, Dubrovačke ljetne igre, Festival Casals, Festival Rostropovič i Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe. Pritom je surađivala s Gidonom Kremerom, Yurijem Bashmetom, Borisom Berezovskim, Julianom Rachlinom, Itamarom Golanom, Tabeom Zimmermann, Sofijom Gubaidulinom, Janine Jansen i Koljom Blacherom, među ostalima.
Od 2005. surađuje s violončelistom i skladateljem Giovannijem Sollimom, s kojim je snimila album We Were Trees (Sony / BMG). Godine 2008. snimila je Stamitzev koncert za violončelo u G-duru i Danzijeve Varijacije na temu iz Don Giovannija (OEHMS Classics).
Monika Leskovar svira violončelo Vicenza Postiglionea iz 1884. godine koje su joj povjerili Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija.

Švedski violončelist Torleif Thedéen već 25 godina nastupa na svim kontinentima, svirajući s cijenjenim orkestrima kao što su Londonska filharmonija, BBC-jeva filharmonija, Bečki simfoničari, orkestar Staatskapelle Dresden, filharmonije iz Osla, Stockholma i Helsinkija te brojni drugi. Pritom redovno surađuje s dirigentima kao što su Salonen, Järvi, Oramo, Vänskä, Welser-Möst, DePreist, Rozhdestvensky, no istodobno je i predani komorni glazbenik. Thedéen  je također mnogo snimao, za etikete BIS, CPO, DECCA, EMI i Deutsche Grammophon. Snimio je sva Schnittkeova djela za violončelo, Brittenove Suite te koncerte Dvořáka, Laloa, Schumanna, Elgara, Saint-Saënsa, Kabalevskog, Blocha, Kokkonena i Šostakoviča (za snimku Šostakovičevih koncerata dobio je nagradu MIDEM-a). Od 1996. godine Thedéen predaje na Institutu „Edsberg“ Visoke kraljevske škole za glazbu u Stockholmu, gdje je i sam stekao najvažnije glazbeno obrazovanje, u klasi Fransa Helmersona. Godine 2003. dobio je medalju „Litteris et Artibus“ Švedske akademije za glazbu

Jing Zhao pobjednica je cijenjenog ARD-ova natjecanja u Münchenu 2005. godine, a na Glazbenim nagradama ExxonMobil u Japanu 2009. dobila je Nagradu za najbolju interpretaciju novog djela i Nagradu publike. Jing Zhao rodila se u Pekingu i počela svirati violončelo s pet godina. Kao studenticu Središnjega konzervatorija u Pekingu, otkrio ju je japanski violončelist Ryosuke Hori te je pozvao na nastavak studija u Japan. Godine 1996. dobila je stipendiju Tokijskoga koledža za glazbu i postala njegovom studenticom, a 1999. se, uz pomoć maestra Seijia Ozawe, preselila u Berlin kako bi studij nastavila na Karajanovoj akademiji i uzimala satove kod Mstislava Rostropoviča i Yo-Yo Ma.
Nakon što je dobila prva nagradu na violončelističkom natjecanju Viva Hall u Japanu 1997., nastupala je pod ravnanjem značajnih dirigenata, kao što su Seiji Ozawa, Jean Fournet, Myung-Whung Chung, Eliahu Inbal i Riccardo Muti. Aktivna je komorna glazbenica i nastupa s glazbenicima kao što su Emmanuel Pahud, Paul Meyer, Eric Le Sage, Guy Braunstein, Konstantin Lifschitz i Trevor Pinnock. Godine 2007. odabrana je za komorni nastup pred japanskim princem Naruhitom s Daishinom Kashimotom, Dong-Hyuck Ahnom i Myung-Whun Chungom.
Jing Zhao nastupala je sa svjetski poznatim orkestrima, kao što su Simfonijski orkestar NHK, Nova japanska filharmonija, Simfonijski orkestar NDR-a, Filharmonija milanske Scale, Singapurski simfonijski orkestar, Simfonijski orkestar iz Sydneya i Praški simfonijski orkestar. Za diskografsku kuću „Victor Entertainment“ objavila je pet CD-a i DVD-a. Studirala je u klasama Song Tao, Georga Fausta, Ryosukea Horija i Marija Brunella, a od 2002. na Akademiji „Hanns Eisler“ u Berlinu, u klasi Davida Geringasa.
Godine 2009., svirala je na turneji u klavirskom triju i turneju po Japanu pod ravnanjem Mikhaila Pletneva. Godine 2012. svirala je Haydnov Koncert u C-duru pod ravnanjem Lorina Maazela te ju je Martha Argerich pozvala na Festival u Luganu. Zbog duboke muzikalnosti i virtuoznosti, Jing Zhao smatra se jednom od najperspektivnijih međunarodnih umjetnica.
Jing Zhao svira na violončelu Giovannija Grancina iz 1690., koje joj je ustupio Lin Kim Min iz Singapura.

Kao dijete, Matthew McDonald (Canberra, 1977.), prvi kontrabasist Berlinske filharmonije, želio je svirati samo jazz i rock. Roditelji su mu kupili električnu bas-gitaru, no pod uvjetom da nauči svirati i kontrabas –  u čiji se zvuk ubrzo zaljubio. Godine 1996. počeo je studirati u klasi Maxa McBridea na Školi za glazbu u Canberri te nastavio i diplomirao u Sydneyu u klasi Keesa Boersme. Godinu dana pohađao je Orkestralnu akademiju Berlinske filharmonije te je nakon toga, 2001., postao zamjenikom prvoga kontrabasista Danskoga nacionalnog orkestra. Tu je poziciju napustio kako bi se pripremio za prijemni ispit na Visokoj školi za glazbu "Hanns Eisler" u Berlinu, s Eskom Laineom.
Prije nego što je došao u Berlinsku filharmoniju, bio je prvi kontrabasist u Ensemble Modern (2003.-2006.) i u Simfonijskom orkestru Berlinskoga radija. Kao komorni glazbenik, Matthew McDonald redovito odlazi na seminar Open Chamber Music u Prussia Coveu, Engleska. Slobodno vrijeme ponajprije posvećuje obitelji, a voli i čitati te odlaziti u kino.

PetritÇeku (Prizren, 1985.) u rodnom je gradu započeo glazbeno školovanje u klasi LuanaSapunxhije. Godine 2002. dolazi u Zagreb da bi nastavio obrazovanje u klasi XhevdetaSahatxhije. Diplomirao je 2008. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Darka Petrinjaka, a usavršavao se u klasi Manuela Barrueca na Institutu Peabody u Baltimoreu, SAD. Dobitnik je devet prvih nagrada na međunarodnim gitarističkim natjecanjima, poput „Anna Amalia“ u Weimaru, „AndrésSegovia“ u Velbertu, „Schadt“ u Allentownu, „MichelePittaluga“ u Alessandriji te natjecanja „ChristopherParkening“ u Malibuu. Njegova prva i jedina studijska ploča izdana je u rujnu 2008. za američku diskografsku kuću Naxos. PetritÇeku dobitnik je godišnjih nagrada „Ivo Vuljević“ (2005.), koju dodjeljuje Hrvatska glazbena mladež, i „Mladi glazbenik godine“ (2008.), koju dodjeljuju Zagrebačka filharmonija i Hrvatska poštanska banka, kao i nagrade natjecanja „Ferdo Livadić“ (2005.) koje se održava u sklopu festivala Samoborska glazbena jesen i zbog kojega mu je Vjekoslav Nježić posvetio skladbu Kohapërkangë. Nastupao je diljem Europe i Sjeverne Amerike, solističkim recitalima, u komornim sastavima, ili kao solist u pratnji simfonijskih orkestara poput Simfonijskog orkestra Allentowna, Simfonijskog orkestra Baltimorea, Komornog orkestra Češke filharmonije, Orkestra Državnog ermitaža St. Peterburga, Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra Albanske radiotelevizije, Kosovske filharmonije i dr. PetritÇeku svira na gitari američkog graditelja Rossa Gutmeiera.

Međunarodno hvaljena flautistica Gili Schwarzman nastupala je diljem svijeta kao solistica s orkestrima kao što su Jeruzalemski simfonijski orkestar, Izraelski komorni orkestar, Berlinska Camerata, Simfonijski orkestar iz Valencije, Potsdamski komorni orkestar, Solisti Hulencourta iz Bruxellesa, Filharmonije iz Triera i Sofije te mnogim drugima.
Gili Schwarzman također je predana komorna glazbenica. Redovito surađuje s nekim od vodećih glazbenika današnjice i nastupa na najcjenjenijim pozornicama Europe – dvorani „Queen Elizabeth“ u Londonu, Mozarteumu u Salzburgu, dvorani Berlinske filharmonije i dvorani Laeiszhalle u Hamburgu. Redovito sudjeluje i na prestižnim festivalima kao što su Jeruzalemski festival komorne glazbe, Musique à l'Emperi u Salonu-de-Provence, Salzburški festival, Lucernski festival i festival Rolandseck.
Snimala je na radijskim postajama kao što su BBC i njemačke postaje SWR, RBB, WDR.

Nakon što je u Izraelu diplomirala s najvišim ocjenama, nastavila je na Visokoj školi za glazbu u Münchenu u klasi Andrasa Adorjana. Tijekom studija dobila je nekoliko nagada, među kojima nagradu Međunarodnog solističkog natjecanja u Pragu, stipendiju Američko-izraelske kulturne zaklade i punu stipendiju Akademije iz Tel Aviva. Imala je i povlasticu raditi s cijenjenim flautistima, kao što su Emmanuel Pahud, Philippe Bernold, Michel Debost, Davide Formisano i Pierre Yves Artaud.

Od 2007. do 2012. bila je članica Orkestra Zapadno-istočnog divana, pod ravnanjem maestra Daniela Barenboima.

Chen Halevi jes 15 godina debitirao s Izraelskom filharmonijom pod ravnanjem Zubina Mehte i napravio senzaciju. Izraelske novine Haaretz pisale su: „Ovaj je dječak blagoslovljen prekrasnom fuzijom umjetničke muzikalnosti i nevjerojatne sviračke tehnike, sve u službi muza…“. Od tada je nastupao s nekima od najvažnijih orkestara u SAD-u, Europi i Japanu, uključujući Tokijski simfonijski orkestar, Europske soliste, Komorni orkestar Heilbronn, Moskovske virtuoze, Orkestar Jeruzalemskog radija, MDR-ovu filharmoniju iz Leipziga, NDR-ov Simfonijski orkestar iz Hamburga i Njemački simfonijski orkestar iz Berlina.

Podrijetlom iz pustinje Negev u Izraelu, klarinet je počeo učiti u klasi Yitzchaka Kazapa i Richarda Lessera, nastavljajući studij komorne glazbe s Mordechaijem Rechtmanom i Chaimom Taubom. Danas se Chen Halevi smatra jednim od vodećih svjetskih virtuoza na klarinetu, a jednako uspješno svira recitale, koncerte s orkestrom i komornu glazbu. Glasovit je po svojem impresivnom repertoarnom rasponu, koji seže od kompleksne suvremene glazbe do izvođenja rane glazbe na autentičnim instrumentima iz tog razdoblja.

Čest je sudionik ljetnih festivala u SAD-u i Europi te je nastupao na festivalima u Marlboru, Raviniji i Santa Feu, kao i na festivalima Schleswig-Holstein, Colmar, Forcalquier, Prussia Cove, Davors, Rolandseck, Aldebburgh i Verbier te na festivalu PMF u Japanu i Međunarodnom festivalu u Perthu. Kao velik ljubitelj komorne glazbe, svirao je s Pinchasom Zuckermanom i Christophom Eschenbachom, kao i s nizom renomiranih gudačkih kvarteta, među kojima su Keller, Szymanowski, Fine arts, Miro, Prazac, St. Lawrence, Arcanto, Vogler i Kronos. Međunarodno je priznat kao specijalist za suvremenu glazbu. Bliske veze sa suvremenim skladateljima navele su ga da izvodi mnoga djela; među ostalima Berija, Kurtága, Lindberga, Golijova, Maresza, Jarrella, Ferneyhougha, Stroppa, Mantovanija i Adèsa. Mnogi su mu skladatelji posvetili svoja djela, primjerice Denis Cohen, Sven Ingo Koch i Lior Navok. Trenutačno radi na značajnom diskografskom projektu kojim će predstaviti antologiju glazbe 20. stoljeća za klarinet.

Podučavanje i održavanje majstorskih tečajeva prioriteti su u karijeri Chena Halevija. Profesor je na Visokoj školi za glazbu Trossingen u Njemačkoj, a seminare održava diljem svijeta. Od 2007. suradnik je ljetnih majstorskih tečajeva u Centru Banff. Iste godine Chen Halevi osnovao je „ClaRecords“, tvrtku čiji je cilj naručivati, producirati i snimati nova djela današnjih vodećih skladatelja, kao i mladih i tek nadolazećih autora. „ClaRecords“ također nastoji poticati dijalog među različitim oblicima izražavanja u 21. stoljeću te je u prvoj godini naručio pet novih djela i objavio glazbeni video u 3D računalnoj animaciji.

Ian Fountain je u svojoj 19. godini, 1989., postao najmlađi pobjednik Natjecanja „Arthur Rubinstein“ u Tel Avivu. Počeo je svirati glasovir u dobi od pet godina, a na Novom koledžu u Oxfordu te na Koledžu Winchester dobio je zborsko obrazovanje. Klavir je studirao na Sjevernom Kraljevskom koledžu za glazbu, u klasi Sulamite Aronovsky.
Nastupao je diljem Europe, u SAD-u i na Bliskom istoku. Svirao je, među ostalim, s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Sir Colina Davisa, Izraelskom filharmonijom i Zubinom Mehtom, Češkom filharmonijom i Jiřijem Belohlavekom. Nastupao je i s Njemačkim simfonijskim orkestrom iz Berlina, Londonskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom iz Utaha i Singapura te mnogim drugima. Otvorio je sezonu 1992./1993. Moskovskoga konzervatorija, a u Krakowu je svirao oba Chopinova koncerta u povodu 150. obljetnice skladateljeve smrti.
Kao recitalist, nastupao je u velikim središtima glazbenog života – u New Yorku, Chicagu, Parizu, Berlinu, Madridu i Jeruzalemu. Redovito nastupa na međunarodnim festivalima, kao što su oni u Schleswig-Holsteinu, Kuhmou i Berlinu te Praško proljeće i Enescuov festival. Izvodi širok repertoar koji čini više od 60 koncerata, među kojim su svi Mozartovi koncerti za klavir.
Kao predani komorni glazbenik, razvio je niz dugogodišnjih suradnji s glazbenicima poput Davida Geringasa, Ulfa Hoelschera te kvarteta Mandelring i Emperor, s kojima nastupa diljem Europe te u Japanu i Koreji. Nedavno je počeo i dirigirati, a u toj je ulozi razvio blizak odnos s Izraelskim komornim orkestrom.
U novije je vrijeme nastupao s Mađarskom filharmonijom i Zoltanom Kocsisom u Budimpešti, Enescuovom filharmonijom i Cristianom Mandealom u Bukureštu, Njemačkom komornom filharmonijom iz Bremena i Paavom Jãarvijem u Japanu, te s Londonskim komornim orkestrom i Armenskom filharmonijom u Erevanu.
Fountain je snimio nekoliko hvaljenih nosača zvuka – Glasovirske sonate 20. stoljeća za EMI, Beethovenove Diabellijeve varijacije za CRD te, s Davidom Geringasom, cjeloviti opus za violončelo i glasovir Rahmanjinova, Beethovena i Mendelssohna, za „Haenssler Classics“. Godine 2008. surađivao je na novom notnom izdanju Beethovenovih Sonata za glasovir i violončelu za izdavačku kuću „Henle“.
Od 2001. Ian Fountain je profesor na Kraljevskoj akademiji za glazbu u Londonu. Svake godina održava ljetni majstorski tečaj na Accademiji di Cervo u Italiji te druge tečajeve po svijetu. Bio je član žirija mnogih natjecanja, među kojima je i natjecanje „Arthur Rubinstein“, 2011.

 

Lauma Skride svira „osjećajno, na prekrasan način, s čudesnom kvalitetom tona i uvijek virtuozno i čilo“, kako je glasila kritika Bavarske radiotelevizije. Uz sjajnu tehniku, upravo su to kvalitete kojima Lauma Skride oduševljava publiku na velikim svjetskim pozornicama i kao solistica i kao komorna glazbenica. Lauma Skride, koja je dobila nagradu „Beethoven Ring“ 2008., posebice je hvaljena za svoje interpretacije njemačkoga klasičkog i romantičkog repertoara. Proteklih je sezona nastupala sa Simfonijskim orkestrom Frankfurtskog radija, Hamburškim simfonijskim orkestrom, Drezdenskom filharmonijom i Orkestrom Kanarskih otoka. Nastupala je s dirigentima kao što su Andris Nelsons, Kristjan Järvi, Anu Tali, Muhai Tang, Peter Ruzicka, John Storgårds, Pedro Halffter, André de Ridder, Yan Pascal Tortelier i Cornelius Meister.
U sezoni 2013/2014., Lauma Skride je, između ostaloga, nastupala s Esenskom filharmonijom, orkestrima iz Osnabrücka i Bremerhavena te bila na turneji s Mađarskom nacionalnom filharmonijom i sa svojom sestrom - Baibom Skride.
Lauma Skride predano radi na koncertima u duu koji već godinama ima sa sestrom, violinisticom: 2011. praizvele su Dvostruki koncert Hansa Abrahamsena koji je za njih napisan s Kraljevskim danskim orkestrom. Strastvena energija, mladenačka čilost i glazbena osjećajnost postali su glavnim osobinama dua Skride. Među ostalim komornim partnerima Laume Skride su Daniel Müller-Schott, Jing Zhao, Sol Gabetta, Julian Steckel, Christian Tetzlaff  te mnogi drugi. Kao komorna glazbenica, nastupat će na festivalima u Raumi, Schlesweig-Holsteinu i Rheingauu, a u lajpciškom će Gewandhausu svirati sva četiri Brahmsova Klavirska kvarteta.
Debitantski album Laume Skride iz 2006., snimka djela Das Jahr Fanny Mendelssohn za Sony Records, dobio je nepodijeljeno oduševljene kritike i nagradu „ECHO“ za debitanta godine. Godine 2011. sa sestrom je snimila za ORFEO Brahmsove Mađarske plesove u transkripciji Josepha Joachima.
Lauma Skride rođena je u Rigi 1982. godine kao najmlađa od triju kćeri u glazbeničkoj obitelji. Klavir svira od pete godine, a učila ga je u klasi Anite Paze na Glazbenom konzervatoriju „Emil Darzins“ u Rigi te nastavila na Visokoj školi za glazbu u Hamburgu, u klasi Volkera Benfielda. Osvajala je nagrade na međunarodnim natjecanjima kao što su „Valentino Bucchi“, „Maria Canals“ i „UNISA“ te Međunarodno natjecanje u Clevelandu. 

Saki Kodama počela je svirati violinu kada joj je bilo tri godine, a predavao joj je Shigeru Matsumoto. S 11 godina postala je članicom Orkestra mladih grada Toyote i počela studirati kod članova Kvarteta Sawa. Studirala je na Visokoj glazbenoj školi Kikuzato u razredu Yoko Morishite, a nakon diplome, 2004., nastavila je studij na Nacionalnom sveučilištu glazbe i umjetnosti u Tokiju (Geidai), u klasi Takashija Shimizua. Tijekom studija u Tokiju bila je članica raznih komornih sastava i simfonijskih orkestara, gdje je također nastupala kao solistica, te je sudjelovala na međunarodnim majstorskim tečajevima u Europi. Diplomirala je 2008. u klasi Davida Nolana, a dobila je i nagradu Doseikai za najbolje studente. Studij je nastavila u klasi Leonida Sorokowa u Zagrebu. Tijekom dvije godine studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nastupala je sa Zagrebačkom filharmonijom kao solistica, imala je samostalne koncerte i recitale u Japanu i Hrvatskoj te počela nastupati u Zagrebačkim solistima.

Kontrabasist Mario Ivelja još je 1974. godine, kao student zagrebačke Muzičke akademije (razred Josipa Novosela), započeo profesionalnu karijeru u Zagrebačkoj filharmoniji, u kojoj je 1978. napredovao do mjesta vođe dionice kontrabasa. U siječnju 1979. godine postao je članom renomiranih Zagrebačkih solista. Kao komorni umjetnik i solist sa Zagrebačkim solistima obišao je cijeli svijet te nastupao u najuglednijim koncertnim dvoranama te na najvećim festivalima. Surađivao je sa glazbenicima svjetske reputacije kakvi su (bili): Henryk Szeryng, James Galway, Jean-Pierre Rampal, Uto Ughi, Leo Nucci, Mario Brunello, Giovanni Sollima, Isabelle Moretti, Radovan Vlatković, Božo Paradžik, Irena Grafenauer itd. Nastupao je kao solist i s mnogim hrvatskim ansamblima i orkestrima (Zagrebačka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Komorni orkestar Hrvatske vojske, Splitski komorni orkestar). U Europi i SAD-u predstavio je djela za kontrabas Borisa Papandopula i Milka Kelemena te praizveo Papandopulov Koncert za kontrabas i gudače (integralna verzija) i dva concertina za dva kontrabasa A. Klobučara i D. Palanovića. Za Hrvatski radio snimio je djela za kontrabas G. Bottesinija, B. Papandopula, M. Kelemena, A. Klobučara, R. Matza, T. Uhlika, D. Palanovića i A. Piazzolle. Bavi se i pedagoškim radom: profesor je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Voditelj je kontrabasističkog seminara u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu od 2000. godine. Osnivač je i umjetnički voditelj prvoga hrvatskog kontrabasističkog sastava L’Éléphant Quartet.

Igor Lešnik (Zagreb, 1956.) jedan je od vodećih europskih udaraljkaša. Njegove skladbe sastavni su dio koncertnih programa znamenitih solista i ansambala kao i udaraljkaških natjecanja. Od 1984. godine vodi udaraljkašku sekciju Simfonijskog orkestra HRT-a. Kao osnivač udaraljkaškog odjela Muzičke akademije u Zagrebu redovan je gost na poznatim sveučilištima, a njegovi članci o udaraljkaškoj umjetnosti objavljuju se u velikom broju stručnih časopisa. Predsjednik je hrvatskog ogranka međunarodne organizacije PercussiveArtsSociety. Dobio je nekoliko priznanja za svoja umjetnička dostignuća u Hrvatskoj, a 2003. godine nagrađen je titulom francuskog Viteza za postignuća u umjetnosti i književnosti.

Petra Gilming (Zagreb, 1978.) maturirala je klavir u razredu Kamelije Zavrl u Zagrebu 1995., a diplomirala 2000. godine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Vladimira Krpana, kod kojega je 2007. i magistrirala. Aktivno se usavršavala na seminarima uglednih pijanista i pedagoga (Evgenij Timakin, Nina Kazimirova, László Baranyai, Virginio Pavarana, Jean-François Antonioli, Viktor Meržanov, Karl-Heinz Kämmerling) te na poslijediplomskom studiju u Spilambertu (Italija) u razredu Luigija Mostaccija. Dosad je nastupala kao komorna glazbenica i solistica uz pratnju orkestra (Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom Igora Gjardova, Hrvatski komorni orkestar pod ravnanjem Pavla Dešpalja, Dubrovački simfonijski orkestar pod vodstvom Frane Krasovca) diljem Hrvatske te u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Španjolskoj. Pobjednica je brojnih državnih i međunarodnih natjecanja (Državno natjecanje učenika i studenata glazbe i plesa u Zagrebu, Međunarodno glazbeno natjecanje „Città di Pinerolo“, Europsko glazbeno natjecanje „Città di Moncalieri“, Međunarodno pijanističko natjecanje Pietra Ligura). Dobitnica je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za recital na Šibenskom festivalu djeteta, Nagrade Radio podij i Nagrade dekana Muzičke akademije u Zagrebu, prve nagrade na Tribini „Darko Lukić“ te Nagrade Hrvatskoga glazbenog zavoda. Kao pobjednica Prvoga glazbenog natjecanja Zagreb-Murcia, 2005. godine održala je niz recitala u Španjolskoj.

Surađuje s istaknutim domaćim i inozemnim umjetnicima kao što su Božo Paradžik, Monika Leskovar, Goran Končar, Orest Shourgot, Kimiko Nakazawa, Silvano Kuzmin, Marija Ćepulić, Žiga Brank, Bánk Harkay i drugi. Službena je korepetitorica brojnih seminara te violinističkih natjecanja. Koncertira diljem Hrvatske, u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Slovačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Španjolskoj. Stalno je zaposlena kao umjetnička suradnica na Gudačkom odsjeku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

Krešimir Mikić (Osijek, 1974.), nakon završetka Akademije dramske umjetnosti, dislocirani studij Osijek, radio je u HNK-u u Osijeku od 1997. do 2001. godine, kada postaje članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Prvi zapaženi nastup u matičnom kazalištu ostvaruje glavnom ulogom u predstavi Brat magarac, a potom i u predstavama Veliki meštar sviju hulja, Naš grad, Veliki bijeli zec, S druge strane, Galeb te naslovnom ulogom u Shakespeareovu Hamletu u režiji Olivera Frljića (2014.)

Dobitnik je nagrada na svim važnijim smotrama hrvatskog kazališta: Hrvatskoga glumišta za najboljeg glumca, Festivala malih scena u Rijeci, Festivala glumca u Vinkovcima, Marulićevih dana u Splitu, kao i Zlatne arene Pulskog filmskog festivala, za film Put lubenica.

Snimio je dvadesetak filmova, između ostalog: Fine mrtve djevojke, Duga mračna noć, Što je muškarac bez brkova?, Put lubenica, Volim te, Majka asfalta, Svećenikova djeca

Partneri

partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner
partner

Tim

UMJETNIČKA RAVNATELJICA
Susanna Yoko Henkel

Susanna Yoko Henkel


POSLOVNI DIREKTOR
Dalio Despot

Dalio Despot


+385 (0)99 455 55 51

FESTIVALSKI URED & ODNOSI S JAVNOŠĆU
Lovorka Sršen

Lovorka Sršen


+385 (0)91 789 3787

PRODUCENTICA
Dina Puhovski

Dina Puhovski


+385 (0)98 8624 00

FESTIVALSKI URED & PRESS CENTAR
Petra Blašković

Petra Blašković


+385 (0)98 493 919

Kontakt

Umjetnička organizacija "Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe"

Svi koncerti 9. Zagrebačkog međunarodnog festivala komorne glazbe - ZAGREB KOM 9 održat će se u Hrvatskom glazbenom zavodu, Gundulićeva 6a, 10000 Zagreb

Ulaznice su dostupne od 15. rujna putem stranice i prodajnih mjesta našeg partner-a Ulaznice.hr, kao i našoj blagajni u HGZ-u (od 15. rujna, pon.-sub., 10-14 sati).


Kontakt
  • T: +385 (0)99 - 455 55 51
  • F: +385 (0)1 - 481 57 06
  • T. Brezovačkog 3, 10000 Zagreb, Hrvatska